Vrh DPS-a namjerno izbjegava da na partijskim sastancima raspravlja o političkim aspektima mafijaško-korupcionaškim aferama u Budvi, Baru, Podgorici, Beranama i hapšenju njihovih funkcionera jer su svjesni da svi putevi u ovim aferama vode do šefa stranke i dugogodišnjeg premijera Mila Đukanovića, poručeno je iz opozicije. Predstavnici opozicionih subjekata su, komentarišući to što DPS nikada na dnevni red Glavnog odbora i Izbornog savjeta nije stavio odgovornost za afere kriminala i korupcije u koje su upleteni njihovi istaknuti funkcioneri u više gradova, ukazali da je razlog za to želja da se sakrije odgovornost Đukanovića.
Potpredsjednik Demokratske Crne Gore Momo Koprivica kaže da takozvana savjetodavna tijela DPS-a više liče na komitete za zaštitu kriminalaca i ideološku podršku otimačine nego na ono što im ime kaže. Koprivica je za „Dan” rekao da ne može DPS oprati ni ruke ni obraz, ako se vidi šta su uradili od Crne Gore organizovanjem kriminalnih grupa i otimačinom resursa koje su stvarale generacije.
– Pokušavaju da lažnim patriotizmom operu ruke, ali ubrzo dolazi ono istorijski neminovno vrijeme kada će im pravna država otkriti otiske prstiju. Svi kriminalci unutar DPS-a su samo podizvođači glavnog izvođača kriminalnih poslova. Zna se ko su šefovi na lokalnom nivou, a zna se i ko je šef na državnom nivou. To je Milo Đukanović. On diriguje i koordinira političko-kriminalnim strukturama koje su dio dvoglave piramide, sa njim i Branom Mićunovićem na vrhu. Nikakav kriminal njihovi funkcioneri nijesu radili a da vrh ne zna i da ne učestvuje u podjeli plijena – ocijenio je Koprivica.
DPS Crne Gore je osnovan 1991. godine kao direktni naslednik Saveza komunista, a podjela na dvije struje desila se 1997. godine, kada je stranku preuzeo Đukanović, koji je na njenom čelu i danas.
Funkcioner Građanskog pokreta URA Zoran Mikić navodi da su u partiji na vlasti svjesni da svi putevi u aferama vode do vlasnika DPS-a i dugogodišnjeg premijera Mila Đukanovića. On je podsjetio da je dugogodišnji drugi čovjek DPS-a Svetozar Marović priznao da je bio na čelu kriminalne grupe u Budvi koja je oštetila budžet za nekoliko desetina miliona eura.
– Pošto su ekonomski, socijalno, politički, moralno i vrednosno unakazili i opustošili Crnu Goru, vjerovatno se na sjednicama partijskih organa bave pronalaskom „rezervnih država” u koje će se sakriti poput Marovića, umjesto da raspravljaju o odgovornosti vrha DPS-a za nezakonite radnje njihovih funkcionera. DPS je priznanjem Svetozara Marovića da je šef organizovane kriminalne grupe i zvanično potvrdio da pojedini njihovi odbori funkcionišu kao kriminalne organzacije. Istrage i optužbe protiv visokih funkcionera DPS-a kao i presude za zloupotrebu službenih položaja i kršenje zakonskih propisa pa sve do presude političkom ocu i glavnom ideologu DPS-a Svetozaru Maroviću najbolji su pokazatelj kakva je matrica njihovog djelovanja – smatra Mikić.
Po njegovom sudu, koliko god se u DPS-u trudili da operu ruke od kriminala u svojim redovima u tome ne uspijevaju.
– Zloupotreba službenog položaja, pljačka državnih resursa i kriminalno udruživanje postali su sinonim za djelovanje i ponašanje funkcionera DPS-a – kaže Mikić.
Osim Marovića, u zatvoru su se našli i nekadašnji gradonačelnici Budve, Bara i Berana – Lazar Rađenović, Rajko Kuljača, Žarko Pavićević i Vuka Golubović, a u toku je postupak i protiv dugogodišnjeg podgoričkog gradonačelnika Miomira Mugoše, protiv koga je podnijeto više krivičnih prijava zbog milionskih afera.
Funkciner Demosa Tina Raičević naglašava da se, po principu „slični se pronalaze”, družina okupljena u DPS-u pronašla ne kako bi se to očekivalo, na bazi ideoloških principa i programskh ideja (jer su se one drastično mijenjale od 90-ih do danas) već na bazi interesa.
– Kako smo još zemlja opčinjena liderima u svakoj sferi, imamo i trend da članovi određene partije počinju da liče i postupcima i stilom na svoje lidere. I ne treba da nas čudi što se članovi DPS-a po ugledu na svog šefa ne bave sopstvenim grehovima – rekla je Raičevićeva.
Ona je upozorila da se vrh DPS-a nikad nije suočio ni sa ratnim zločinima, a kamoli da o svojim finansijskim malverzacijama otvoreno govore na partijskim sjednicama.
– Oni žmure na sve loše što urade, jer, na kraju krajeva, kaznu ne odsluže gdje bi trebalo – u Spužu, nego na nekom „liječenju” u drugim zemljama. Odsustvo odgovornosti, nažalost, šalje poruku da je takvo ponašanje, ne samo prihvatljivo, nego i potpuno normalno, što je još jedan u nizu doprinosa DPS-a, kako totalnom ekonomskom slomu, tako i moralnom sunovratu crnogorskog društva – zaključila je Raičevićeva.M.V.
Zarobljene institucije
Kako smatra Momo Koprivica, šef DPS-a Milo Đukanović je u vrijeme dok su vladali Budvom rekao da je ona „prestonica njihove politike”.
– A ta i tadašnja Budva, dok je nijesmo oslobodili od organizovanih kriminalnih grupa, bila je simbol institucija zarobljenih kriminalom i korupcijom. Kao što je Budva i drugi gradovi, tako će i Crna Gora ubrzo biti oslobođena ovog mafijaškog kartela – ukazao je Koprivica.
Tolerisali bezakonje
Politički analitičar Božidar Čolaković napominje da se afere pokušavaju predstaviti kao da se radi o izolovanim incidentima, bez obzira na njihovu brojnost, da bi se skrenula pažnja sa suštine. Čolaković naglašava da je DPS partija koja može funkcionisati „pobjednički” isključivo u neregularnim okolnostima i sivim zonama, još od svoje ratničke faze, kreiranja okolnosti „ratnog okruženja” i „nepravednih i ničim izazvanih sankcija”.
– U ravnopravnoj utakmici, koja podrazumijeva minimum zloupotreba državnih resursa u partijske i privatne svrhe, ta partija teško da bi bila pobjednička, što bi sa sobom povuklo i određene posledice – članstvo i aktivizam „na terenu” ne bi bilo toliko lukrativni, pa samim tim ni tako masovni. S druge strane, da su institucije pravne države u kapacitetu u kome bi trebalo da budu sedam godina poslije dobijanja statusa kandidata za članstvo EU, a za šta najveća partija nije imala nikakvu prepreku budući da konstituiše vlast gotovo tri decenije, vrlo je vjerovatno da se istrage ne bi odvijale selektivno – kaže Čolaković.
Pojašnjava da te istrage ne bi zavisile od političke volje u toj mjeri da tek poslije dobijenog signala iz samog vrha otpočnu da rade sopstveni posao.
– Teško je povjerovati da slika o obračunu sa „mangupima u sopstvenim redovima” koju DPS šalje u javnost odgovara činjenicama. Ukoliko, na primjer, drugi čovjek partije prizna da je stvorio i bio na čelu organizovane kriminalne grupe, nemoguće je ne zapitati se da li njegov autoritet u stvaranju takve organizacije počiva, bar i djelimično, na snazi partije u čijem je vrhu ili isključivo na ličnoj harizmatičnosti. To jest, da li je partija djelovanjem stvorila takve okolnosti u kojima je moguće da pozicija na određenom nivou partijske hijerarhije gotovo podrazumijeva izbjegavanje pravila i nepoštovanje zakona – smatra Čolaković.